Morala sam biti sama da bi on mogao da se vrati. To je bio početak moje godine magijskog mišljenja. Od kultne američke autorke stiže kultni roman. Didion opisuje godinu nakon što joj je muž iznenada umro. Godina nakon nečije smrti jeste period intenzivnog sećanja na zajedničke trenutke, to je godina u kojoj se važni i svakodnevni događaji prvi put odvijaju bez onoga ko je otišao zauvek. To je godina u kojoj nikako ne možemo da razumemo da nekog više nema, godina u kojoj istinski verujemo baš u suprotno – da će taj neko, naša ljubav, kao i svakog dana dotad, sesti u svoju fotelju u dnevnoj sobi. To je godina u kojoj čekamo da se dogodi nemoguće, u kojoj verujemo samo u nemoguće. Godina u kojoj je moguće jedino magijsko mišljenje. Čim je objavljena, ova knjiga je u Americi zadobila status klasika koji na upečatljiv i prožimajući način govori o istinskoj žalosti. Knjiga je dobila Nacinalnu nagradu za nefikcionalnu prozu. „Čin vrhunske književne hrabrosti: književnica poznata po jasnoći sada nam dozvoljava da posmatramo njen um dok postaje zamagljen tugom... Da bi na pravi način pretočila kolika je njena tuga, Didion nam pokazuje šta je izgubila.“ – Tajm „Ne mogu da navedem knjigu koja nam je potrebnija od ove... Ne mogu da zamislim da umrem a da nisam pročitao Godinu magijskog mišljenja.“ – Njujork rivju of buks „Zapanjujuća iskrenost i detalji koji proniču u dubinu... Neizbrisiv portret gubitka i tuge... Upečatljiv portret braka dugog četiri decenije.“ – Njujork tajms